Poezija noći

Aleksa Šantić

Biografija Alekse Šantića

Aleksa Šantić
datum mesto
rodjen 27. maj 1868 Mostar
umro 2. februar 1924 Mostar

Aleksa Šantić je bio srpski pesnik i akademik. Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gde je proveo većinu života. Otac mu je umro u ranom detinjstvu, pa je živeo u porodici strica Miha zvanog „Adža“. Pošto je živeo u trgovačkoj porodici, ukućani nisu imali dovoljno razumevanja za njegov talenat. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, potom se vratio u Mostar. Iz Trsta se vratio u Mostar 1883. godine i tu zatekao „neobično mrtvilo“, koje je bilo posledica „nedavnog ugušenog hercegovačkog ustanka protiv Austrije“. Šantić je u „prvo vreme prilično povučen“, vodio knjige u očevoj trgovini i čitao „listove i knjige do kojih je mogao u Mostaru doći“. Nekoliko godina kasnije započeo je svoj književni i društveni rad. Aleksa Šantić je stvarao na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pesničku zrelost Aleksa Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda. 1907. Mostar ga je izabrao „kao jednog od svoja četiri predstavnika“ za prvu skupštinu Narodne organizacije. 1908. Aleksa Šantić je „počeo da ozbiljno poboljevati, najpre od kamena u bubrezima, a posle, iza Svetskog rata, od toboparalize.“ „Za vreme aneksione krize bio je, sa Svetozarom Ćorovićem i Nikolom Kašikovićem, prebegao u Italiju i stavio se na raspoloženje srpskoj vladi, kao što će to ponoviti i 1912. godine, na početku Balkanskog rata“. Kupio je 1910. vilu u Borcima kod Konjica, gde je živeo 1913. godine kada su ga austrougarske vlasti proterale iz Mostara. U toku Prvog svetskog rata zatvoren je kao talac i „u dva puta ponavljanoj parnici“ optuživan zbog svojih pesama. Po završetku rata izabran je u Mostaru za člana Srpskog odbora. Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Aleksa Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje", "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu"). Ljubavna poezija Alekse Šantića razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana. Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života. Najpoznatije njegove pesme su: „Emina“ (1903), „Ne vjeruj“ (1905), „Ostajte ovdje“ (1896), „Pretprazničko veče“ (1910), „Što te nema?“ (1897), „Veče na školju“ (1904), „O klasje moje“ (1910), „Moja otadžbina“ (1908). Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Ðikićem... Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914. Aleksa Šantić je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze.

Ako hoćeš

Ako hoćeš

Badnje veče

Badnje veče

Čežnja

Čežnja

Ej konjicu

Ej konjicu

Elegija

Elegija

Emina

Emina

Gde mnidjah

Gde mnidjah

Gledao sam

Gledao sam

Gospođici

Gospođici

Grivna

Grivna

I opet mi duša sve o tebi sanja

I opet mi duša sve o tebi sanja

Imade vas mnogo

Imade vas mnogo

Iz bolničke ćelije

Iz bolničke ćelije

Jedna suza

Jedna suza

Jela

Jela

Jesen

Jesen

Ljubav

Ljubav

Mati, mati

Mati, mati

Mi znamo sudbu

Mi znamo sudbu

Moja komšinica

Moja komšinica

Moja ljubav

Moja ljubav

Moja noći

Moja noći

Moja otadžbina

Moja otadžbina

Na po puta

Na po puta

Na potoku

Na potoku

Naš stari dom

Naš stari dom

Naš stari dome

Naš stari dome

Ne vjeruj

Ne vjeruj

Ne zastani

Ne zastani

Nemilosrdnom bogatašu

Nemilosrdnom bogatašu

Nisi samo srcu mila

Nisi samo srcu mila

Ostajte ovdje

Ostajte ovdje

Oživi mene

Oživi mene

Pahulje

Pahulje

Pod vrbama

Pod vrbama

Pošlje mnogo ljeta

Pošlje mnogo ljeta

Pozni časovi

Pozni časovi

Pred modelom

Pred modelom

Pretprazničko veče

Pretprazničko veče

Proletnja noć

Proletnja noć

Proljeće

Proljeće

Tica u zatvoru

Tica u zatvoru

U slađanom glasu tvome

U slađanom glasu tvome

Veče na ostrogu

Veče na ostrogu

Veče na školju

Veče na školju

Vodenica

Vodenica

Vozare, pohiti

Vozare, pohiti

Život

Život

pesme:

48
  • Ako hoćeš
  • Badnje veče
  • Čežnja
  • Ej konjicu
  • Elegija
  • Emina
  • Gde mnidjah
  • Gledao sam
  • Gospođici
  • Grivna
  • I opet mi duša sve o tebi sanja
  • Imade vas mnogo
  • Iz bolničke ćelije
  • Jedna suza
  • Jela
  • Jesen
  • Ljubav
  • Mati, mati
  • Mi znamo sudbu
  • Moja komšinica
  • Moja ljubav
  • Moja noći
  • Moja otadžbina
  • Na po puta
  • Na potoku
  • Naš stari dom
  • Naš stari dome
  • Ne vjeruj
  • Ne zastani
  • Nemilosrdnom bogatašu
  • Nisi samo srcu mila
  • Ostajte ovdje
  • Oživi mene
  • Pahulje
  • Pod vrbama
  • Pošlje mnogo ljeta
  • Pozni časovi
  • Pred modelom
  • Pretprazničko veče
  • Proletnja noć
  • Proljeće
  • Tica u zatvoru
  • U slađanom glasu tvome
  • Veče na ostrogu
  • Veče na školju
  • Vodenica
  • Vozare, pohiti
  • Život

Ljubavna poezija, najlepše pesme

opcije