Poezija noći

Antun Gustav Matoš

Biografija Antuna Gustava Matoša

Antun Gustav Matoš
datum mesto
rodjen 13. jun 1873 Tovarnik
umro 17. mart 1914 Zagreb

Antun Gustav Matoš bio je hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac. U Zagrebu, gdje mu se obitelj naselila ubrzo nakon njegova rođenja, Antun Gustav Matoš pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Nakon nedovršene gimnazije propao mu je i pokušaj studija na Vojnome veterinarskom fakultetu u Beču. Odustao je od građanskog poziva i potpuno se posvetio pisanju i glazbi. Kao književnik Antun Gustav Matoš se pojavio pripoviješću Moć savjesti 1892. koja je uz Leskovarevu Misao na vječnost najavila modernu te je bio središnja ličnost hrvatske moderne. Kao pjesnik javlja se relativno kasno kada se već formirao kao osoba i književnik. Pjesme je pisao pod utjecajem Baudelairea i francuskih pesnika. Sljedeće je godine (1893.) bio pozvan u vojsku, ali je 1894. dezertirao te morao napustiti Hrvatsku, te je otišao u Beograd. U Beogradu Antun je preživljavao na razne načine, svirajući violončelo i pišući članke prvo za "Pobratim" Janka Veselinovića, potom za sarajevsku Nadu. Pisao je i osvrte na kazališni i glazbeni život Beograda, također je pisao kritike priča i romana koji su tada izlazili. Početkom 1898. Antun Gustav Matoš je nakratko boravio u Minhenu, Beču i Ženevi, a zatim otišao u Pariz, gdje je ostao pet godina. Pariško je razdoblje bilo odlučujuće u formiranju njegovih estetičkih načela. Temeljito se upoznao s najnovijim umjetničkim kretanjima, a osobito su bila značajna iskustva s pjesništvom Ch. Baudelairea, francuskih parnasovaca i simbolista. U tih pet godina napisao je i velik dio svoje fikcijske proze. God. 1904. Antun Gustav Matoš se vratio u Beograd, gdje je ostao do konačnoga povratka u Zagreb 1908., kada je bio pomilovan. Za drugoga boravka u Beogradu, u Hrvatskoj su mu objavljene još dvije knjige (Ogledi, 1905; Vidici i putovi, 1907). U tom je razdoblju počeo pisati i pjesme, koje je objavljivao u različitim listovima i časopisima, ali mu je taj dio opusa objavljen tek posmrtno. Konačno, 1908., poslije trinaestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske, Matoš je pomilovan i definitivno se vraća u Zagreb. 1911. i 1913. putuje u Italiju - prvi put u Firencu, a drugi put u Rim, gdje piše svoje posljednje djelo, Rimske feljtone. Živeći u Zagrebu, Antun Gustav Matoš njegovao je bohemski životni stil, preživljavajući kao profesionalni pisac i novinar, neprestano u oskudici. U toj kasnoj fazi posvađan je sa svim književnim i političkim opcijama u Hrvatskoj - 1909. istupio je iz Čiste stranke prava i javno se razišao s Josipom Frankom, polemizirao je s naprednjacima i projugoslavenskim strujama, kao dosljedni starčevićanac i antiklerikalac borio se protiv katoličkog segmenta hrvatske književnosti i klerikalnih struja u pravaštvu, a 1910-ih se družio mahom s mladim piscima (Tin Ujević, Vladimir Čerina i dr.). Antun Gustav Matoš umro je od karcinoma grla, uslijed pogrešnog liječenja (tretiran je za tumor umjesto za rak), ostavivši iza sebe dvadesetak svezaka sabranih djela tiskanih tek 1973. godine.

1909.

1909.

Basna

Basna

Devojčici mjesto igračke

Devojčici mjesto igračke

Gnjezdo bez sokola

Mome ocu

Gnjezdo bez sokola

Gospa Marija

Gospa Marija

Hrastovački nokturno

Hrastovački nokturno

Jesenje veče

Jesenje veče

Maćuhica

Oskaru Durru

Maćuhica

Mora

Mora

Notturno

Notturno

Pri svetom kralju

Matiji Lisičaru

Pri svetom kralju

Serenada

Serenada

Srodnost

Srodnost

Stara pjesma

Stara pjesma

Utjeha kose

Utjeha kose

pesme:

15
  • 1909.
  • Basna
  • Devojčici mjesto igračke
  • Gnjezdo bez sokola
  • Gospa Marija
  • Hrastovački nokturno
  • Jesenje veče
  • Maćuhica
  • Mora
  • Notturno
  • Pri svetom kralju
  • Serenada
  • Srodnost
  • Stara pjesma
  • Utjeha kose

Hrvatski pjesnici, najbolja poezija

opcije